Š kao Štafeta
Pobrah štafetu. Krećem.
Savršen dan: za mene ne postoji... previše obaveza
Što te na ljudima prvo privuče: oči
Koje je ime upisano u tvom rodnom listu: jedno koje mi se ne sviđa pretjerano i svakakva sam sranja zbog njega trpila
Nadimak: taira
Koliko će biti svijećica ove godine na tvojoj rođendanskoj torti: ako bude torte, 15
Kojeg ti je datuma rođendan: 4.7.
Koja ti je najdraža životinja: sve osim veeelikih zmija
Koje su ti boje oči: plave
Koje ti je boje kosa: smeđa
Imaš li negdje na tijelu piercing: Ne
Imaš li negdje na tijelu tetovažu: Ne
Koje su ti boje čarape: ima ih raznih... trenutno su bijele sa dvije crne pruge
Imaš li sretan broj: 13
Gdje bi voljela putovati: svuda
Omiljeno mjesto za odmor: tatami; legneš, ispružiš se i zaboraviš sve, a iz ležećeg položaja te digne prekrasni glas tvog senseia
Omiljeno jelo: ozaljski rezanci s gljivama
Da li neki dan u tjednu posebno voliš: četvrtak, petak i subotu
Što u zadnje vrijeme najviše slušaš od pjesama: Solitude, Breathe no more i Field of innocence
Koju pastu za zube koristiš: Zirodent, ali why does it matter?
Omiljeni restoran: nemam... jer ne idem često u neki restoran...
Omiljeni cvijet: bijela ruža
Koji fast-food restoran najviše voliš: McDonalds... is there any other kind? Ayde, subway, ali tam nisam bila...
Kako si izgledala kad si imala 10 godina: užasno...
Od koga si dobila zadnji mail: bit će neki junk
Šta radiš kada ti je dosadno: čitam
Koji od tvojih prijatelja živi najdalje u km: Lana R_ _ _ _ _ a
Što je trenutno najbolje u tvom životu: aikido... i moj sensei sa super glasom :)
Tko će ti prvi odgovoriti na štafetu: tko želi, nek pobere
Koliko je sati u ovom trenutku: 20:26
Čokolada ili vanilija: Straccatela
Ljeto ili zima: proljeće
Toplo ili hladno: što? mlako lol
Crno ili rozo: crno
Narodnjaci ili metal: reći ću metal, iako mi ni metal nije baš nešto...
Motor ili auto: svejedno
Koja ti je najdraža boja: crna, tamnozelena, svijetloplava
Kakve ljude voliš: one koji ne lijepe etikete
Što misliš o petku 13-om: o happy day (budući da 13 moj sretan broj, a petak 13. je moj sretan dan)
Da li si praznovjerna: Ne
Tko hoće štafetu, nek ju pobere. Tko neće, ne mora
Mrzim te zato što me ne vidiš niti to pokušavaš
Kad pogledate svoj odraz u zrcalu, što vam prvo padne napamet? Da imate lošu/super frizuru, da izglade očajno/super, da niste stavili dovoljno šminke ili da ste stavili previše, da vam je baš na vrhu nosa iskočio golemi prišt...?
A ja?
Ja vidim svoj odraz. Ne osobu. Odraz. Nekoga tko se samo mora pojaviti u ogledalu kad ja stanem pred njega, koja sam mahne lijevom rukom kad ja mahnem desnom i obratno, koja trepne u isto vrijeme kad i ja...
E, da, napisah lyricse što se toga tiče:
My reflection
I know it's hard to be you,
But it's hard to be me too,
It would be so much easier
If I could be my reflection.
She cannot suffer,
She cannot bleed,
She cannot fall in love,
She cannot breathe.
She just has to appear in glass,
Sometimes she doesn't have to even do that
Because I'm not looking at her,
She doesn't have to care,
She doesn't have to know,
She doesn't have to live a life,
And that is just so.
I know it's hard to be you,
But it's hard to be me too,
It would be so much easier
If I could be my reflection.
She doesn't have to go to school,
She doesn't have to pretend she's cool,
She doesn't have to study hard,
She can't disappoint her parents.
She is just a reflection of me,
She cannot feel,
I can't believe I'm jealous of her
For not having to be alive.
I know it's hard to be you,
But it's hard to be me too,
It would be so much easier
If I could be my reflection.
Everytime I think I see her scream,
I look away, 'cause I know that's my voice.
Everytime I see her cry, I look away,
Beacause deep inside even she knows that's my tears.
I know it's hard to be you,
But it's hard to be me too,
It would be so much easier
If I could be my reflection.
Zašto se ja tako osjećam, nemam pojma. Što se tiče naslova... pa, krivo shvaćena u ovom svijetu... jer sam drukčija.
taira
P.S. Možda ste primjetili novi naslov. I istinit je.
Ja nisam
Ja nisam ni ptica da mogu odletjeti,
niti sam lav da uvijek budem hrabra.
Ja nisam trn u tvom oku da te natjeram da plačeš,
niti sam crvena ruža kojoj ćeš se nasmiješiti.
Ja nisam pitoma srna s kojom ćeš se igrati,
niti sam zvijezda na nebu da za tebe sjajim.
Ja nisam vunena vesta da te grijem,
niti sam tvoja majka da te pokrijem kad ti je hladno.
Ja nisam bistra poput rijeke,
niti sam mudra kao sova.
Ja nisam lukava poput lisice,
niti sam draga kao zečić.
Ja sam osoba koja plače,
ja sam ona koja trpi,
ja sam osoba koja bi sve učinila
samo za kap tvoje ljubavi.
Ja sam osoba tamnih očiju
i vrlo rijetko se smiješim,
i ja ću se usuditi plakati
svaki put kad gadno pogriješim.
_ _ _ _ _
Eto, ne znam odakle je to iz mene iscurilo. Jednostavno se trenutno tako osjećam, a opet - nisam zaljubljena.
taira
Nešto je trulo u državi Danskoj
Čitala sam Hamleta ovo ljeto. Baš mi se svidio 
.
Sad ću se vratiti onome o čemu sam htjela pisati. A to je:
Prijateljstvo
Evo, na primjer, sljedeće pitanje:
Je li u redu da prijateljica koja bi vam trebala biti najbolja prijateljica zaboravi vaš rođendan nekoliko mjeseci nakon što se naljutila na vas zbog neke tamo blesave sitnice?
Meni se dogodilo. Prijateljicu nećemo imenovati, reći ćemo da je ona samo A. Dakle, A je kupila za vas privjesak za mobitel. Jednu polovicu srca. Na mojoj piše BEST FRIENDS, a na njenoj FOREVER. Ili obratno. Više se ni ne sjećam.
Ja sam u to doba imala privjesak za mobitel u obliku male bijele ovčice. A je meni SMS-om javila da je to kupila za nas i da bi joj bilo drago da ga ja stavim. Ja sam napisala da već imam privjesak za mobitel, i da ako ona hoće, mogu objesit i taj drugi. Na što je A odgovorila sljedećim SMS-om: "Očito sam se trebala više truditi oko našeg prijateljstva."
I, naravno, nabila mi je osjećaj krivnje. Jer, najočitije da sam ja kriva kad joj ponudim da imam dva privjeska na mobitelu, umjesto tog jednog.
Ne znam je li sad uputno napomenuti da je dotična polovica srca puknula za mjesec dana.
Ali, da, rođendan mi je zaboravila. A, koja je tek nekoliko mjeseci prije tvrdila da sam ja užasna prijateljica ( iako to nije rekla izravno ), na moj rođendan mi se nije sjetila poslati ni SMS, iako mi je čak i jedna cura koju poznajem samo preko Interneta posala čestitku.
Poslije sam je nazvala. Odmah nakon što sam završila taj razgovor, osjećala sam da možda ipak nisam trebala zvati. Preko telefona sam ju upitala zna li ona što je danas ( ne danas, nego taj dan, 4.7. ). Prvo se pojavila stanka za razmišljanje, našto je ona rekla da sam užasna prijateljica ( ne tim riječima ) i da ona nije zaboravila, samo da nije znala da li sam se probudila ( nazvala sam ju oko 16 popodne ). Zakolutala sam očima. Ona je onda rekla da mora ići. Riječi "sretan rođendan" nikad nisu izašle iz njenih usta, upućene meni, na moj 14. rođendan.
Toliko o prijateljstvu.
taira
The beginning
Krećem od početka...
taira
